nacionalìzam

im. m. G nacionalìzma 1. ideologija i politika isticanja vrednota vlastita naroda [francuski ~] 2. pretjerano isticanje nacionalnoga osjećaja

nacionalizírati

gl. dvov. prijel. prez. 1. l. jd. nacionalìzīrām, 3. l. mn. nacionalizírajū, imp. nacionalìzīrāj, aor. nacionalizírah, imperf. nacionalìzīrāh, prid. r. nacionalizírao, prid. t. nacionalìzīrān provesti/provoditi nacionalizaciju

nȁcionālnī

prid. G nȁcionālnōg(a); ž. nȁcionālnā, s. nȁcionālnō koji se odnosi na naciju

nacionálnōst

im. ž. G nacionálnosti, I nacionálnošću/nacionálnosti pripadnost određenoj naciji

nacionalsocijalìstičkī

prid. G nacionalsocijalìstičkōg(a); ž. nacionalsocijalìstičkā, s. nacionalsocijalìstičkō koji se odnosi na nacionalsocijalizam; sin. nacistički

nacionalsocijalìzam

im. m. G nacionalsocijalìzma pov. ideologija Nacionalsocijalističke njemačke radničke stranke srodna ideologiji fašizma; sin. nacizam

nàcist

im. m. G nàcista, V nàcistu; mn. N nàcisti, G nȁcīstā sljedbenik nacizma

nàcistica

im. ž. G nàcisticē; mn. N nàcistice, G nàcistīcā sljedbenica nacizma

nàcističin

prid. G nàcističina; ž. nàcističina, s. nàcističino koji pripada nacistici

nacìstičkī

prid. G nacìstičkōg(a); ž. nacìstičkā, s. nacìstičkō koji se odnosi na naciste i nacizam; sin. nacionalsocijalistički

nacìzam

im. m. G nacìzma pov. ideologija Nacionalsocijalističke njemačke radničke stranke, srodna ideologiji fašizma; sin. nacionalsocijalizam

nácrt

im. m. G nácrta; mn. N nácrti, G nácr̄ 1. predmet ili objekt u vodoravnoj projekciji [~ mosta; ~ stana; ~ zgrade] 2. crtež koji predočuje zamisao prema kojoj se što ostvaruje [~ gradnje; ~ prostorija u školi]; sin. plan

nàcrtati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàcrtām, 3. l. mn. nàcrtajū, imp. nàcrtāj, aor. nàcrtah, prid. r. nàcrtao, prid. t. nȁcrtān prikazati što crtajući, načiniti crtež [~ snjegovića]; sin. narisati

nácrtnī

prid. G nácrtnōg(a); ž. nácrtnā, s. nácrtnō koji se odnosi na nacrt [nacrtna geometrija]

nàčas

pril. na kratko vrijeme [Svratio je ~.]; sin. nakratko

náčēlan

prid. G náčēlna; odr. náčēlnī, G náčēlnōg(a); ž. náčēlna, s. náčēlno 1. koji je u skladu s načelima 2. koji uključuje samo osnovna načela [načelni dogovor]

náčēlnica

im. ž. G náčēlnicē; mn. N náčēlnice, G náčēlnīcā žena koja je na čelu uprave grada ili sela, upravne jedinice i dr.

náčēlničin

prid. G náčēlničina; ž. náčēlničina, s. náčēlničino koji pripada načelnici

náčēlnīk

im. m. G náčēlnīka, V náčēlnīče; mn. N náčēlnīci, G náčēlnīkā osoba koja je na čelu uprave grada ili sela, upravne jedinice i dr.

náčēlno

pril. u skladu s osnovnim idejama, u glavnim crtama [To je ~ tako.]; sin. u načelu v. pod načelo

náčēlnōst

im. ž. G náčēlnosti, I náčēlnošću/náčēlnosti svojstvo onoga što je načelno

načélo

im. s. G načéla; mn. N načéla, G načélā 1. osnovna ideja ili čvrsto stajalište od kojega se ne odstupa jer čini temelj čega [držati se načela; ne odstupati od svojih načela]; sin. (princip) 2. zakonitost ili utvrđene činjenice u znanosti koje objašnjavaju postanak i način djelovanja različitih pojava  u načelu u skladu s osnovnim idejama, u glavnim crtama [To je ~ tako.]; sin. načelno

nàčēti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nȁčnēm, 3. l. mn. nȁč, imp. nàčni, aor. nàčēh, prid. r. m. nȁčeo, ž. nȁčēla, s. nȁčēlo, mn. nȁčēli, prid. t. nȁčēt 1. odvojiti od kakve cjeline jedan dio, početi trošiti ili upotrebljavati što [~ kruh; ~ ušteđevinu; ~ jabuku] 2. započeti razgovor o čemu [~ temu]; vidski paranjak: načinjati

náčin

im. m. G náčina; mn. N náčini, G náčīnā 1. skup postupaka svojstvenih pojedincu ili skupini [~ ponašanja; ~ života] 2. pren. postupak kojim se što postiže [Upotrijebit ćemo sve načine da dođemo do cilja.]; sin. sredstvo  na sličan ~ v. slično; ni na koji ~ v. nikako; na taj ~ v. tako  glagolski ~ gram. glagolski oblik koji označuje odnos govornika prema radnji

načìniti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàčinīm, 3. l. mn. nàčinē, imp. načìni, aor. načìnih, prid. r. načìnio, prid. t. nàčinjen 1. radeći oblikovati što rukom, alatom ili strojem [~ namještaj; ~ spomenik] 2. prouzročiti što svojim djelovanjem [~ čudo; ~ glupost; ~ zbrku]; sin. oštetiti, pogriješiti, zaprljati 3. učiniti što svojim tijelom [~ grimasu; ~ kolut natrag; ~ nekoliko koraka] 4. prouzročiti da tko ili što postane što drugo [~ od koga poštenoga čovjeka]; sin. napraviti

náčinskī

prid. G náčinskōg(a); ž. náčinskā, s. náčinskō koji se odnosi na način [načinske rečenice]

nàčinjati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàčinjēm, 3. l. mn. nàčinjū, imp. nàčinji, aor. nàčinjah, imperf. nàčinjāh, prid. r. nàčinjao, prid. t. nàčinjān 1. odvajati dio od kakve cjeline, počinjati trošiti ili upotrebljavati što [~ kruh; ~ ušteđevinu; ~ jabuku] 2. započinjati razgovor o čemu [~ temu]; vidski paranjak: načeti

nȁčitān

prid. G nȁčitāna; odr. nȁčitānī, G nȁčitānōg(a); ž. nȁčitāna, s. nȁčitāno; komp. načitànijī koji je pročitao mnogo knjiga i koji mnogo zna [~ čovjek]

načìtati se

gl. svrš. povr. prez. 1. l. jd. načìtām se, 3. l. mn. načìtajū se, imp. načìtāj se, aor. načìtah se, prid. r. načìtao se, prid. t. nȁčitān pročitati mnogo [Načitao sam se loših romana.]

nàčuditi se

gl. svrš. povr. prez. 1. l. jd. nàčudīm se, 3. l. mn. nàčudē se, imp. nàčudi se, aor. nàčudih se, prid. r. nàčudio se dovoljno se čuditi [Ne mogu se načuditi.]

načùpati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. načùpām, 3. l. mn. načùpajū, imp. načùpāj, aor. načùpah, prid. r. načùpao, prid. t. nȁčupān čupajući nabrati [~ travu]

nàčuti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàčujēm, 3. l. mn. nàčujū, imp. nàčūj, aor. nàčuh, prid. r. nàčuo, pril. p. nàčūvši, prid. t. nȁčūt čuti glasine [Načula sam da Marko ima novu djevojku.]

nȃći

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nȃđēm, 3. l. mn. nȃđū, imp. náđi, aor. náđoh, prid. r. nàšao, prid. t. nȃđen 1. tražeći otkriti što izgubljeno ili zaboravljeno [~ ključeve]; sin. pronaći; ant. izgubiti, zametnuti² 2. tražeći otkriti što novo ili nepoznato [~ mjesto na zemljovidu; ~ podatak u knjizi]; sin. pronaći 3. tražeći doći u posjed čega željenoga ili potrebnoga [~ posao; ~ stan]; sin. pronaći 4. spoznati ono što se ne vidi ili ne zna [~ način; ~ rješenje]; sin. domisliti se v. pod domisliti, dosjetiti se, ( iznaći), pronaći, sjetiti se • nȃći se povr. 1. slučajno ili nepredviđeno dospjeti u kakvo stanje [~ se u nevolji] 2. vidjeti se s kim prema dogovoru [~ se ispred škole; ~ se s prijateljicom; ~ se sa starim znancima]; sin. sastati se 3. postići zadovoljstvo u čemu [~ se u novome poslu]; vidski paranjak: nalaziti

naćúliti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàćūlīm, 3. l. mn. nàćūlē, imp. naćúli, aor. naćúlih, prid. r. naćúlio, prid. t. nàćūljen napregnuti da se što bolje čuje (o ušima)

nada

()prij. 1. A označuje da tko ili što dospijeva s gornje strane čega [nagnuti se nad stol] 2. I označuje da se tko ili što nalazi ili kreće s gornje strane ili na gornjoj strani čega [bore nad očima; nebo nada mnom; stajati nad provalijom]; sin. iznad; ant. ispod; sin. (ponad), poviše poet.; ant. pod

náda

im. ž. G nádē; mn. N náde, G nádā 1. očekivanje, želja i vjera da će se što dogoditi 2. pren. ono od čega se što očekuje [On je moja jedina ~.] 3. rel. jedna od kršćanskih kreposti, uz vjeru i ljubav; sin. ufanje

nadahnúće

im. s. G nadahnúća; mn. N nadahnúća, G nadahnúćā poticaj za kakav stvaralački čin; sin. (inspiracija)

nadàhnuti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàdahnēm, 3. l. mn. nàdahnū, imp. nadàhni, aor. nadàhnuh, prid. r. nadàhnuo, prid. t. nàdahnūt činiti da se tko ispuni nadahnućem, potaknuti koga na kakvo stvaralačko djelovanje • nadàhnuti se povr. postati ispunjen nadahnućem, potaknuti se na kakvo stvaralačko djelovanje; sin. (inspirirati); vidski paranjak: nadahnjivati

nadahnjívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. nadàhnjujēm, 3. l. mn. nadàhnjujū, imp. nadàhnjūj, aor. nadahnjívah, imperf. nadàhnjīvāh, prid. r. nadahnjívao, prid. t. nadàhnjīvān činiti da se tko ispunja nadahnućem, poticati koga na kakvo stvaralačko djelovanje • nadahnjívati se postajati ispunjen nadahnućem, poticati se na kakvo stvaralačko djelovanje; sin. (inspirirati); vidski paranjak: nadahnuti

nadalèko

pril. na veoma velikome području [On je ~ poznat.]

nàdaljē

pril. 1. u nastavku, nakon čega, poslije čega, i dalje [I ~ je bilo hladno.] 2. u daljnjemu izlaganju, uz već rečeno [Nadalje, zahvaljujem svim suradnicima na pomoći.]

nàdāren

prid. G nàdārena; odr. nàdārenī, G nàdārenōg(a); ž. nàdārena, s. nàdāreno; komp. nadarènijī v. darovit

nàdārenōst

im. ž. G nàdārenosti, I nàdārenošću/nàdārenosti v. darovitost

nadàsve

pril. iznad svega, više od svega [On je ~ dobar.]

nádati se

gl. nesvrš. povr. prez. 1. l. jd. nȃdām se, 3. l. mn. nádajū se, imp. nȃdāj se, aor. nádah se, imperf. nȃdāh se, prid. r. nádao se imati nadu, očekivati da će se ostvariti što željeno [~ dobru; Nadam se odličnomu uspjehu.]

nȁdbiskup

im. m. G nȁdbiskupa; mn. N nȁdbiskupi, G nȁdbiskūpā rel. 1. jd. naslov kršćanskoga crkvenog poglavara koji upravlja nadbiskupijom 2. osoba s istoimenim naslovom

nadbiskùpija

im. ž. G nadbiskùpijē; mn. N nadbiskùpije, G nadbiskùpījā rel. biskupija po časti izdignuta iznad ostalih biskupija zbog starosti ili posebnoga položaja

nadbiskùpījskī

prid. G nadbiskùpījskōg(a); ž. nadbiskùpījskā, s. nadbiskùpījskō koji se odnosi na nadbiskupiju [~ susret]

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga