im. m. 〈G nacionalìzma〉 1. ideologija i politika isticanja vrednota vlastita naroda [francuski ~] 2. pretjerano isticanje nacionalnoga osjećaja

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nacionalìzīrām, 3. l. mn. nacionalizírajū, imp. nacionalìzīrāj, aor. nacionalizírah, imperf. nacionalìzīrāh, prid. r. nacionalizírao, prid. t. nacionalìzīrān〉 provesti/provoditi nacionalizaciju

prid. 〈G nȁcionālnōg(a); ž. nȁcionālnā, s. nȁcionālnō〉 koji se odnosi na naciju

im. ž. 〈G nacionálnosti, I nacionálnošću/nacionálnosti〉 pripadnost određenoj naciji

prid. 〈G nacionalsocijalìstičkōg(a); ž. nacionalsocijalìstičkā, s. nacionalsocijalìstičkō〉 koji se odnosi na nacionalsocijalizam; sin. nacistički

im. m. 〈G nacionalsocijalìzma〉 pov. ideologija Nacionalsocijalističke njemačke radničke stranke srodna ideologiji fašizma; sin. nacizam

im. m. 〈G nàcista, V nàcistu; mn. N nàcisti, G nȁcīstā〉 sljedbenik nacizma

im. ž. 〈G nàcisticē; mn. N nàcistice, G nàcistīcā〉 sljedbenica nacizma

prid. 〈G nàcističina; ž. nàcističina, s. nàcističino〉 koji pripada nacistici

prid. 〈G nacìstičkōg(a); ž. nacìstičkā, s. nacìstičkō〉 koji se odnosi na naciste i nacizam; sin. nacionalsocijalistički

im. m. 〈G nacìzma〉 pov. ideologija Nacionalsocijalističke njemačke radničke stranke, srodna ideologiji fašizma; sin. nacionalsocijalizam

im. m. 〈G nácrta; mn. N nácrti, G nácr̄tā〉 1. predmet ili objekt u vodoravnoj projekciji [~ mosta; ~ stana; ~ zgrade] 2. crtež koji predočuje zamisao prema kojoj se što ostvaruje [~ gradnje; ~ prostorija u školi]; sin. plan

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàcrtām, 3. l. mn. nàcrtajū, imp. nàcrtāj, aor. nàcrtah, prid. r. nàcrtao, prid. t. nȁcrtān〉 prikazati što crtajući, načiniti crtež [~ snjegovića]; sin. narisati

prid. 〈G nácrtnōg(a); ž. nácrtnā, s. nácrtnō〉 koji se odnosi na nacrt [nacrtna geometrija]

pril. na kratko vrijeme [Svratio je ~.]; sin. nakratko

prid. 〈G náčēlna; odr. náčēlnī, G náčēlnōg(a); ž. náčēlna, s. náčēlno〉 1. koji je u skladu s načelima 2. koji uključuje samo osnovna načela [načelni dogovor]

im. ž. 〈G náčēlnicē; mn. N náčēlnice, G náčēlnīcā〉 žena koja je na čelu uprave grada ili sela, upravne jedinice i dr.

prid. 〈G náčēlničina; ž. náčēlničina, s. náčēlničino〉 koji pripada načelnici

im. m. 〈G náčēlnīka, V náčēlnīče; mn. N náčēlnīci, G náčēlnīkā〉 osoba koja je na čelu uprave grada ili sela, upravne jedinice i dr.

pril. u skladu s osnovnim idejama, u glavnim crtama [To je ~ tako.]; sin. u načelu v. pod načelo

im. ž. 〈G náčēlnosti, I náčēlnošću/náčēlnosti〉 svojstvo onoga što je načelno

im. s. 〈G načéla; mn. N načéla, G načélā〉 1. osnovna ideja ili čvrsto stajalište od kojega se ne odstupa jer čini temelj čega [držati se načela; ne odstupati od svojih načela]; sin. (princip) 2. zakonitost ili utvrđene činjenice u znanosti koje objašnjavaju postanak i način djelovanja različitih pojava ◇ u načelu u skladu s osnovnim idejama, u glavnim crtama [To je ~ tako.]; sin. načelno

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nȁčnēm, 3. l. mn. nȁčnū, imp. nàčni, aor. nàčēh, prid. r. m. nȁčeo, ž. nȁčēla, s. nȁčēlo, mn. nȁčēli, prid. t. nȁčēt〉 1. odvojiti od kakve cjeline jedan dio, početi trošiti ili upotrebljavati što [~ kruh; ~ ušteđevinu; ~ jabuku] 2. započeti razgovor o čemu [~ temu]; vidski paranjak: načinjati

im. m. 〈G náčina; mn. N náčini, G náčīnā〉 1. skup postupaka svojstvenih pojedincu ili skupini [~ ponašanja; ~ života] 2. pren. postupak kojim se što postiže [Upotrijebit ćemo sve načine da dođemo do cilja.]; sin. sredstvo ◇ na sličan ~ v. slično; ni na koji ~ v. nikako; na taj ~ v. tako ◇ glagolski ~ gram. glagolski oblik koji označuje odnos govornika prema radnji

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàčinīm, 3. l. mn. nàčinē, imp. načìni, aor. načìnih, prid. r. načìnio, prid. t. nàčinjen〉 1. radeći oblikovati što rukom, alatom ili strojem [~ namještaj; ~ spomenik] 2. prouzročiti što svojim djelovanjem [~ čudo; ~ glupost; ~ zbrku]; sin. oštetiti, pogriješiti, zaprljati 3. učiniti što svojim tijelom [~ grimasu; ~ kolut natrag; ~ nekoliko koraka] 4. prouzročiti da tko ili što postane što drugo [~ od koga poštenoga čovjeka]; sin. napraviti

prid. 〈G náčinskōg(a); ž. náčinskā, s. náčinskō〉 koji se odnosi na način [načinske rečenice]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàčinjēm, 3. l. mn. nàčinjū, imp. nàčinji, aor. nàčinjah, imperf. nàčinjāh, prid. r. nàčinjao, prid. t. nàčinjān〉 1. odvajati dio od kakve cjeline, počinjati trošiti ili upotrebljavati što [~ kruh; ~ ušteđevinu; ~ jabuku] 2. započinjati razgovor o čemu [~ temu]; vidski paranjak: načeti

prid. 〈G nȁčitāna; odr. nȁčitānī, G nȁčitānōg(a); ž. nȁčitāna, s. nȁčitāno; komp. načitànijī〉 koji je pročitao mnogo knjiga i koji mnogo zna [~ čovjek]

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. načìtām se, 3. l. mn. načìtajū se, imp. načìtāj se, aor. načìtah se, prid. r. načìtao se, prid. t. nȁčitān〉 pročitati mnogo [Načitao sam se loših romana.]

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. nàčudīm se, 3. l. mn. nàčudē se, imp. nàčudi se, aor. nàčudih se, prid. r. nàčudio se〉 dovoljno se čuditi [Ne mogu se načuditi.]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. načùpām, 3. l. mn. načùpajū, imp. načùpāj, aor. načùpah, prid. r. načùpao, prid. t. nȁčupān〉 čupajući nabrati [~ travu]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàčujēm, 3. l. mn. nàčujū, imp. nàčūj, aor. nàčuh, prid. r. nàčuo, pril. p. nàčūvši, prid. t. nȁčūt〉 čuti glasine [Načula sam da Marko ima novu djevojku.]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nȃđēm, 3. l. mn. nȃđū, imp. náđi, aor. náđoh, prid. r. nàšao, prid. t. nȃđen〉 1. tražeći otkriti što izgubljeno ili zaboravljeno [~ ključeve]; sin. pronaći; ant. izgubiti, zametnuti² 2. tražeći otkriti što novo ili nepoznato [~ mjesto na zemljovidu; ~ podatak u knjizi]; sin. pronaći 3. tražeći doći u posjed čega željenoga ili potrebnoga [~ posao; ~ stan]; sin. pronaći 4. spoznati ono što se ne vidi ili ne zna [~ način; ~ rješenje]; sin. domisliti se v. pod domisliti, dosjetiti se, ( iznaći), pronaći, sjetiti se • nȃći se 〈povr.〉 1. slučajno ili nepredviđeno dospjeti u kakvo stanje [~ se u nevolji] 2. vidjeti se s kim prema dogovoru [~ se ispred škole; ~ se s prijateljicom; ~ se sa starim znancima]; sin. sastati se 3. postići zadovoljstvo u čemu [~ se u novome poslu]; vidski paranjak: nalaziti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàćūlīm, 3. l. mn. nàćūlē, imp. naćúli, aor. naćúlih, prid. r. naćúlio, prid. t. nàćūljen〉 napregnuti da se što bolje čuje (o ušima)

()prij. 1. 〈A〉 označuje da tko ili što dospijeva s gornje strane čega [nagnuti se nad stol] 2. 〈I〉 označuje da se tko ili što nalazi ili kreće s gornje strane ili na gornjoj strani čega [bore nad očima; nebo nada mnom; stajati nad provalijom]; sin. iznad; ant. ispod; sin. (ponad), poviše poet.; ant. pod

im. ž. 〈G nádē; mn. N náde, G nádā〉 1. očekivanje, želja i vjera da će se što dogoditi 2. pren. ono od čega se što očekuje [On je moja jedina ~.] 3. rel. jedna od kršćanskih kreposti, uz vjeru i ljubav; sin. ufanje

im. s. 〈G nadahnúća; mn. N nadahnúća, G nadahnúćā〉 poticaj za kakav stvaralački čin; sin. (inspiracija)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàdahnēm, 3. l. mn. nàdahnū, imp. nadàhni, aor. nadàhnuh, prid. r. nadàhnuo, prid. t. nàdahnūt〉 činiti da se tko ispuni nadahnućem, potaknuti koga na kakvo stvaralačko djelovanje • nadàhnuti se 〈povr.〉 postati ispunjen nadahnućem, potaknuti se na kakvo stvaralačko djelovanje; sin. (inspirirati); vidski paranjak: nadahnjivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nadàhnjujēm, 3. l. mn. nadàhnjujū, imp. nadàhnjūj, aor. nadahnjívah, imperf. nadàhnjīvāh, prid. r. nadahnjívao, prid. t. nadàhnjīvān〉 činiti da se tko ispunja nadahnućem, poticati koga na kakvo stvaralačko djelovanje • nadahnjívati se postajati ispunjen nadahnućem, poticati se na kakvo stvaralačko djelovanje; sin. (inspirirati); vidski paranjak: nadahnuti

pril. na veoma velikome području [On je ~ poznat.]

pril. 1. u nastavku, nakon čega, poslije čega, i dalje [I ~ je bilo hladno.] 2. u daljnjemu izlaganju, uz već rečeno [Nadalje, zahvaljujem svim suradnicima na pomoći.]

prid. 〈G nàdārena; odr. nàdārenī, G nàdārenōg(a); ž. nàdārena, s. nàdāreno; komp. nadarènijī〉 v. darovit

im. ž. 〈G nàdārenosti, I nàdārenošću/nàdārenosti〉 v. darovitost

pril. iznad svega, više od svega [On je ~ dobar.]

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. nȃdām se, 3. l. mn. nádajū se, imp. nȃdāj se, aor. nádah se, imperf. nȃdāh se, prid. r. nádao se〉 imati nadu, očekivati da će se ostvariti što željeno [~ dobru; Nadam se odličnomu uspjehu.]

im. m. 〈G nȁdbiskupa; mn. N nȁdbiskupi, G nȁdbiskūpā〉 rel. 1. 〈jd.〉 naslov kršćanskoga crkvenog poglavara koji upravlja nadbiskupijom 2. osoba s istoimenim naslovom

im. ž. 〈G nadbiskùpijē; mn. N nadbiskùpije, G nadbiskùpījā〉 rel. biskupija po časti izdignuta iznad ostalih biskupija zbog starosti ili posebnoga položaja

prid. 〈G nadbiskùpījskōg(a); ž. nadbiskùpījskā, s. nadbiskùpījskō〉 koji se odnosi na nadbiskupiju [~ susret]